Može li moj klijent prihvatiti kritiku?
(ili, smijem li ja kritiku uputiti)
Nisam samo jednom čula da sam “oštra”. Jednostavno uvijek izravno kažem što mislim i znam kako je to možda i teže prihvatiti jer nekako nam je lakše kad nam ljudi tepaju i govore lijepe stvari.
Dakle, svjesna sam toga da trebam poraditi na tome, naučiti biti mekša a s druge strane prihvatiti sebe kao takvu i svoj karakter.
Jednostavno sam ponekad izravna i preizravna, a znam iz iskustva da puno bolje prolaze ljudi koji će vam sve lijepo ispričati, (no što znači prolaziti bolje?), ponuditi hrpu opcija premda one i nisu realne ali eto na trenutak vas pridobiju.
Pričam o frizerskom svijetu, o kolegama po struci, o novim brendovima koje nam nude frizerske kuće, o reklamama s velikim natpisima tipa: “Vaša kosa je ponovno sjajna!“
Onda pomislim: gdje se ja tu uklapam?
Recimo ako moj klijent ima neki problem na kosi, tipa suhoće ili ispucalih vrhova i traži savjet od mene, ja jednostavno još uvijek nisam naučila, a zapravo to i ne želim, da kažem “Hej postoji jedan čaroban gel koji će spasiti tvoju kosu!” Tako nešto je puno zvučnije od priče da treba odrezati ta dva centimetra i nastaviti njegovati kosu. Klijentici koja pušta kosu je to neprihvatljivo, pa će možda radije čuti ono sto više odgovara njenim željama.
Da se razumijemo, ima puno vrhunskih preparata koji mogu pomoći i sama ih rado koristim i preporučujem, no ponekad je nemoguće ispuniti sve želje. Ponekad ne možete iz crne odmah u plavo, ne ide! Znam, teško je prihvatiti to da možete biti plavi tek za dva ili tri mjeseca, iako vi želite još ovo popodne biti plavi.
I tako se zapitam je li ispravno reći klijentu ono sto je realno i moguće, uputiti mu uvjetno rečeno kritiku ako mu je kosa zaista u lošem stanju ili obećavati nemoguće kad je ionako sve oko nas tržište, sve vrvi od reklama, raznih preparata i frizera koji će učiniti čudo od vaše kose, a sve se to dobro i puno bolje prodaje.
Staviti nerealnu želju klijenta, ili još gore – želju za zaradom ispred svega i riskirati kredibilitet sebe kao stručnjaka?
Pitam se onda, zašto još uvijek stojim na ovoj strani, jesam li pomalo naivna? Biti realna i iskrena, traži li se to uopće danas?
